Simke i Vedrana

Kad Simke priđe… svijet utihne tiho,

vrijeme stane — ne broji broj.

U Vedraninom pogledu nađe

mir… ljubav… i dom svoj.

Njen smijeh razbije tišinu dana,

u grudima zapali sjaj,

svaka sumnja nestane lako

kad ga zagrli — zagrljaj.

Ako je ljubav put bez kraja,

nek vodi njih… gdje želi sve,

dok ruke drže jedno drugo —

ni oluje ne plaše se.

Između otkucaja srca

njihova priča tiho živi,

Simke i Vedrana — jedno uz drugo,

ljubav što traje… i ne blijedi