Noćas budan bio si,
Naše postupke pravdao,
Ocu svome u zalog sebe si darovao,
Grimizom prekrili su tvoje teške rane,
krvlju si bojao put Golgote,
Gledao si rulju razjarenih očiju, dok ti se dušom rasipala milosna radost iskupljenja,
Hodao, padao i nosio breme križom prikazano,
Raspni ga! Raspni ga!
Ti ludi naroda glas što osuđuješ nevinost Isusa Krista!
Nisi bio pošteđen!
Nisi govorio!
Korak po korak krvave staze ispirao si naše grijehe,
Podno neba i iznad zemlje liježe tvoje sveto tijelo,
Križ te grli a čavli sjedinjuju uz drvo,
Uzdignut svako oko vidi sina čovječjeg!
Snage izmiču!
Iz golotinje rasula ti tijela, glas se čuje;
Oče! Oprosti im! Oni ne znaju što čine!
I dok svijet prezire Boga što ga ne prepozna,
Snagom svetosti ti ljubiš svakoga čovjeka!
Isuse!
Danas smrt životom je Tvojim poražena!