Vijenac Tuge

Dobro došla natrag,

moja stara prijateljice,

opet ćemo skupa

da beremo cvijeće.

Na stazama sjećanja,

gdje korak šapće tiho,

tražimo tragove

onog što je iščezlo davno.

Refren:

Izabranim putem gdje ništa ne raste,

samo sjene, osušeno raslinje,

i otrovne bobe što cvjetaju tamom —

al’ mi nosimo svjetlo u dlanovima.

Cvijet do cvijeta,

pa vijenac tuge da procvijeta.

II.

Munja blica, kisele kiše gore,

u daljini čujem stari zov mora.

Mislim da smo daleko od početka,

ali još nas vodi ista tiha nota.

Refren:

Izabranim putem gdje ništa ne raste,

samo sjene, osušeno raslinje,

i otrovne bobe što cvjetaju tamom —

al’ mi nosimo svjetlo u dlanovima.

Cvijet do cvijeta,

pa vijenac tuge da procvijeta.

Most (violina solo):

Gdje put se dijeli, gdje sve nestaje,

ostaju riječi, i srce koje zna —

da ponekad ljepota vene s tugom,

i da kraj je samo tiha pjesma sna.

Završetak (klavijature fade-out):

Dobro došla natrag,

moja stara prijateljice...

...vijenac tuge procvijeta.