Saša gazi na brzinu ne pazi,motor para noć,
pun gas napred, nema nazad,sve ce proc.
Ostavljen sam, al' ne dam da me slome,
borba je život, zato stojim na svom tronu.
Zovu me Saša, srce puno rana,
iza osmeha krije se hiljadu dana.
Ostavljen od ljudi što su bili "moji",
sad samo motor zna zašto u visokim obrtajima stoji.
Pun gas kroz krivine, vetar briše lice,
bežim od prošlosti, al' prate me sitnice.
Kad padnem, ustanem, ne brojim poraze,
jer samo jaki prežive sve oluje i mraze.
Saša gazi, motor para noć,
pun gas napred, nema nazad sve ce proc.
Ostavljen sam, al' ne dam da me slome,
borba je život, zato stojim na svom tronu.
Brza vožnja, adrenalin, srce lupa jako,
svaki novi kilometar uči me polako.
Nisam rođen da odustanem kad zaboli,
život udara, al' ratnik se ne moli.
Ako jednog dana stanem, nek' se pamti ime,
Saša nije pao, već je ustao iz tame.
Motor je sloboda, asfalt moj je dom,
dok dišem vozicu jer brzina je moj tron,a tron je Sašin put..Sašin put