Krv

Strofa 1]

Sestro, dan počne mirno,

al’ misli pobjegnu na one godine —

kad smo na plaži gradili zidove od pijeska,

kao da štitimo cijeli svijet oko nas.

More nas uči hrabrosti,

Kroz valove i sinje zivota.

Ista linija, isto porijeklo,

nosi nas dalje i kad smo razdvojeni.

Kilometri samo šute,

a krv govori umjesto nas.

Sestro, gdje god da si

osjetim da dio istine nosimo jednako.

I danas, kad vidim neki miran kut grada,

sjetim se kako smo bježali od buke svijeta,

sjeli na kamen i gledali more

bez ijedne pametne misli — samo mir.

Neke stvari ostanu,

makar godine pokušale sve prekriti.

Ista linija, isto porijeklo,

nosi nas dalje i kad se razdvojimo.

Kilometri samo šute,

a krv govori umjesto nas.

Sestro, gdje god da si

osjetim da dio istine nosimo jednako.

Kad noć padne na ulice,

i sve se smiri,

tada te najviše čujem.

Ne glasom — nego onim što smo dijelili

prije nego smo znali što znači otići.

Ista linija, isto porijeklo,

ne može nestati, ne može se zaboraviti.

Sestro, daljina je samo prostor,

ne prepreka.

Jer svatko od nas ide svoj put,

ali korijen je isti.

Ista linija.