Mama, čujes li moje tiho plakanje

Otkad si otišla, vrijeme mi stoji

svijet se okreće, a srce ne postoji

Ponekad se smijem, ali boli me sve

jer te vidim svuda – a nema te

Ime ti nosim na usnama tiho

kad ga izgovorim, zaboli me živo

Nosim te duboko, skriveno u sebi

da ostanem jaka i ne slomim se zbog tebe

Kažu mi: „Budi jaka, moraš dalje ići“

a snaga je ponekad samo – ne pasti i dići se

I kad se iznutra raspadam sva

a niko ne vidi koliko boli me ta tuga

Mama, čuješ li moje tiho plakanje?

Vidiš li kako dalje idem sama?

Volim te kroz sva vremena

jer sjećanje ne umire – nikada

Dokle god mi srce kuca u grudima

ti si dio mene, mama

Nisi ti otišla zauvijek

živiš u meni

Čujem tvoj glas u tišini noći

kažeš mi: „Ne boj se, dijete moje“

Ali niko ne kaže koliko je teško

kad ljubav ostane, a čovjek ode zauvijek

Nedostaju mi tvoje ruke, tvoj mir

kako si držala moj cijeli svijet u dlanovima

Sada sebe držim, koliko mogu

jer tvoji zagrljaji nedostaju

Mama, čuješ li moje tiho plakanje?

Vidiš li kako dalje idem sama?

Volim te kroz sva vremena

jer sjećanje ne umire – nikada

Dokle god mi srce kuca u grudima

ti si dio mene, mama

Nisi ti otišla zauvijek

živiš u meni

Kad bih te mogla još jednom vidjeti

samo na tren, na jedan dah

Ništa ne bih pitala, ništa tražila

samo bih rekla: „Mama, volim te“

Mama, čuješ li moje tiho plakanje?

Vidiš li kako dalje idem sama?

Volim te kroz sva vremena

jer sjećanje ne umire – nikada

Dokle god dišem, dišeš u meni

Dokle god volim – volječu te Mama