Untitled

Šteta te sreće što utihnula je s cigaretom

Kao da doziva usplahireno srce i kočije koje vode u sutra novih lica sebe. Zašto sanjam budan neke boje neba što bog poklonio mi nije. Izdan sam od maternice I groba se jezim. Prijatelji kao neki šumovi I radio frekvencija je čudna. Plešem čudno. Autistično i dječje. Dječja mi je mašta a umor od onog veterana drugog svjetskog rata. Glasam za lak na nokte I teške kile u rukama. Želim mir I strast u paketu. Pozdravio sam jedriličara, on kaže da me vjetar odveć zove. A ja samo čujem more kako plače mjesecu. Sunca u meni bliješte I izgaraju uzorke nekih prijašnjih ja. Dječak u plavom jaje zakopao u šumu. Čarolija. Magija. Postao sam mag kave i jutra. Šetnje pišu moje priče bolnih koraka ka ludilu. Sjesti ću. Negdje daleko na plaži I reći valovima da mi nju dozivaju. Početak I kraj, perem lice svježim idejama