Na križanju

Volim te —

to sam rekla tiho, bez oružja u rukama,

golim srcem pred svijetom.

Ako želiš mene zamijeniti s nekom, izvoli,

neću ti biti lanac oko vrata.

Ako te privlači lažni sjaj

umjesto iskrenog srca — izvoli,

svjetla su jaka, ali kratko griju.

Neću da te tjeram na ljubav,

ljubav se ne moli, ona se bira.

Tvoj život, tvoja stvar,

ja ti u to ne diram…

ali shvati:

ja sam ti život dala,

a tražila malo —

samo iskrenost i ljubav.

Sada stojim na križanju,

noge teške, misli glasne,

i ne znam gdje dalje.

Niti smo ljubav,

niti smo stranci —

što smo mi?

Jesmo li navika bez dodira,

ili uspomena koja još diše?

Jesmo li tišina između poruka,

ili srce koje se još nada, iako zna?

Ako odeš — idi slobodno,

neka te put ne boli zbog mene.

Ali ako ostaneš —

ostani cijelim srcem,

jer napola me već nema.

A ja…

ja ću stajati još malo na tom križanju,

dok ne shvatim

da sam već izabrala sebe