Volim te —
to sam rekla tiho, bez oružja u rukama,
golim srcem pred svijetom.
Ako želiš mene zamijeniti s nekom, izvoli,
neću ti biti lanac oko vrata.
Ako te privlači lažni sjaj
umjesto iskrenog srca — izvoli,
svjetla su jaka, ali kratko griju.
Neću da te tjeram na ljubav,
ljubav se ne moli, ona se bira.
Tvoj život, tvoja stvar,
ja ti u to ne diram…
ali shvati:
ja sam ti život dala,
a tražila malo —
samo iskrenost i ljubav.
Sada stojim na križanju,
noge teške, misli glasne,
i ne znam gdje dalje.
Niti smo ljubav,
niti smo stranci —
što smo mi?
Jesmo li navika bez dodira,
ili uspomena koja još diše?
Jesmo li tišina između poruka,
ili srce koje se još nada, iako zna?
Ako odeš — idi slobodno,
neka te put ne boli zbog mene.
Ali ako ostaneš —
ostani cijelim srcem,
jer napola me već nema.
A ja…
ja ću stajati još malo na tom križanju,
dok ne shvatim
da sam već izabrala sebe