(Strofa 1 – brze rime, bahatost, humor, ritam)
Škoda karavan – duža nego moje loše faze,
U gepeku snovi veliki, a problemi – manje gazde.
Šetam gradom ko da sam ga kupio na rate,
Nisam bogat, al’ sam tvrd – to se gleda iz daljine, brate.
Desingerica stil – brate, sve je turbo ludo,
Kad se vozim, izgleda ko da snimam spot u čudu.
Padovi me bil’li, al’ sam stao kao stijena,
Sad me gleda svaka sjena, svaka kriva scena – brena.
Ekipa tu je uvijek, nikad nisam vozo’ sam,
Karavan pun nasmijanih lica – to je moj gang.
Džep je ponekad prazan, al’ mi srce puno rada,
I kad život lupa šamare – mi na smijeh pravimo grada.
(Refren)
Škoda Octavia karavan – vozi ko privatni avion,
Luda noć, brat uz brata – cijeli grad je maraton.
Niz blokove samo klizi, kaže život: “Hajde, idi!”
Previše sam puta pao – sad se dižem, brate, vidi.
(Strofa 2 – brže rime, frajeri, slike, atmosfera)
Karavan nas nosi kao brod po valovima,
Svaka rana što sam imao – sad je tinta u planovima.
Ne pravimo dramu, samo guramo naprijed,
I svaki blok me zna, i svaki kamen reko’ bi: “Radi red.”
Lampice u noći – kao disko, kao scena,
Desingerica stil – sve što radim, bude tema.
Vožnja luda, život gruben, al’ mi pravimo ga s pjesmom,
Ko da pišem novi film – i svaka bitka bude kresno.
Kad se spusti noć na grad, karavan se pali sam,
Brate, znamo svaku rutu – kao da je naš program.
Uspjeh pratim, pad me prati – navik’o sam, nije frka,
Sve dok brat je do mene – svaka tuga bude mrka.
(Refren – final, jače, eksplozivno)
Škoda Octavia karavan – vozi ko privatni avion,
Luda noć, brat uz brata – cijeli grad je maraton.
Niz blokove samo klizi, kaže život: “Hajde, idi!”
Previše sam puta pao – sad se dižem, brate, vidi.
