Klizi škoda

(Strofa 1 – brze rime, bahatost, humor, ritam)

Škoda karavan – duža nego moje loše faze,

U gepeku snovi veliki, a problemi – manje gazde.

Šetam gradom ko da sam ga kupio na rate,

Nisam bogat, al’ sam tvrd – to se gleda iz daljine, brate.

Desingerica stil – brate, sve je turbo ludo,

Kad se vozim, izgleda ko da snimam spot u čudu.

Padovi me bil’li, al’ sam stao kao stijena,

Sad me gleda svaka sjena, svaka kriva scena – brena.

Ekipa tu je uvijek, nikad nisam vozo’ sam,

Karavan pun nasmijanih lica – to je moj gang.

Džep je ponekad prazan, al’ mi srce puno rada,

I kad život lupa šamare – mi na smijeh pravimo grada.

(Refren)

Škoda Octavia karavan – vozi ko privatni avion,

Luda noć, brat uz brata – cijeli grad je maraton.

Niz blokove samo klizi, kaže život: “Hajde, idi!”

Previše sam puta pao – sad se dižem, brate, vidi.

(Strofa 2 – brže rime, frajeri, slike, atmosfera)

Karavan nas nosi kao brod po valovima,

Svaka rana što sam imao – sad je tinta u planovima.

Ne pravimo dramu, samo guramo naprijed,

I svaki blok me zna, i svaki kamen reko’ bi: “Radi red.”

Lampice u noći – kao disko, kao scena,

Desingerica stil – sve što radim, bude tema.

Vožnja luda, život gruben, al’ mi pravimo ga s pjesmom,

Ko da pišem novi film – i svaka bitka bude kresno.

Kad se spusti noć na grad, karavan se pali sam,

Brate, znamo svaku rutu – kao da je naš program.

Uspjeh pratim, pad me prati – navik’o sam, nije frka,

Sve dok brat je do mene – svaka tuga bude mrka.

(Refren – final, jače, eksplozivno)

Škoda Octavia karavan – vozi ko privatni avion,

Luda noć, brat uz brata – cijeli grad je maraton.

Niz blokove samo klizi, kaže život: “Hajde, idi!”

Previše sam puta pao – sad se dižem, brate, vidi.