I šampion ponekad padne, ali i tada ostaje jak
Kao Feniks iz pepela se vraća, to je taj pobednički znak
A onda krene još jače, iako bi svako stao
Za njega predaje nema, on bi za pobedu sve dao
Sam protiv svih, ničega se taj ne boji
Preko trnja do zvezda, dok ranjen na presto stoji
Svi misle bilo je lako, i da to može baš svako
On se sa trona smeši, a u stvari bi od bola plakao
A najveću borbu ne vodi, ratnik na istočnom frontu
Niti borac u ringu, dok niže pobedu stotu
Pravi šampion je dete koje u postelji leži
Samo protiv najačeg neprijatelja, ne pomišljajući da beži
I dok vreme lagano curi, što nije dobar znak
Poslednja runda, poslednji minut, sat otkucava tik-tak
I kada gubi borbu, on kreće na ništa ili sve
Stihom do snova baj balkan, da deca ozdrave što pre