Kad te uhvati čežnja, a svakodnevica veže,
pa ne možeš poći tamo gdje ti srce bježe.
Problemi te stišću, snovi stoje sa strane,
al’ ljubav za domovinu nikad ne prestane.
REFREN:
A srce zove — vrati se, vrati,
kroz sve oluje, kroz sve te dane.
Dom je tamo gdje duša stane,
gdje te čeka mir na stare rane.
A srce šapće — bit će sve u redu,
kad se vratiš svojoj zemlji, svom slijedu.
Iz dana u dan brige nas prate,
al’ u duši znamo kud vode nam staze.
Doći će vrijeme da se vratimo kući,
sa sijedom kosom i putem što u daljinu vuče.
Dug smo put prošli, al’ nećemo ga kajat’,
svaka suza i korak nauči nas trajat’.
Doći će dan kad zadnji put dišemo,
al’ Bogu zahvalni — u domovini umiremo.
REFREN:
A srce zove — vrati se, vrati,
kroz sve oluje, kroz sve te dane.
Dom je tamo gdje duša stane,
gdje te čeka mir na stare rane.
A srce šapće — bit će sve u redu,
kad se vratiš svojoj zemlji, svom slijedu.