Strofa 1
Dani prolaze, čaše se nižu,
u ovoj noći svi snovi se stižu,
na kiši stojim, u duši mi led,
sve što sam imao ostalo je bez vrijed’.
Slomljeno srce, sto puta već lom,
sve jednom prođe – al’ bol je moj dom.
Pred-refren
Gledam u nebo kroz dim i kroz mrak,
hiljadu suza, još jedan korak,
sve što ode ostavi znak,
rana zaraste – ožiljak jak.
Refren (kafanski)
Sve prolazi, al’ bol se vraća,
sa svakom čašom sve je jača,
ti si otišla, ostala tama,
a ja i noć – i stara kafana.
Ne pitam više gdje si i s kim,
rane me bole, al’ živim s tim.
Strofa 2
Nova jutra me ne raduju više,
ime ti čitam po praznoj čaši piše,
učim da živim bez tvoga glasa,
al’ svaka noć mi te donasa.
Ti nisi tu, al’ si u meni,
u svakoj pjesmi, u svakoj sjeni.
Pred-refren 2
Dani prolaze, godine teku,
srce se navikne i na muku neku,
ne pitam za sutra, ni za spas,
živim od danas – od ovog časa.
Refren (jače)
Sve prolazi, al’ bol se vraća,
sa svakom čašom sve je jača,
ti si otišla bez pozdrava,
meni ostala noć bez sna.
Ne pitam više kako ti je sad,
rane zarastu – al’ ostane trag.
Završnica
Ako me vidiš negdje u mraku,
znaj da sam ost’o vjeran sebi i znaku,
da sam volio iskreno, do dna,
zato me još boli svaka noć i kafana.