U noći gde zvezde tiho planu,
leti mala Zvončica kroz san.
Na prozoru čeka je Petar Pan,
osmeh nestašan, pogled vatren kao dan.
Prah sa krila po sobi sija,
dok šapuće: “Noć je samo naša magija.”
Srce lupa, vazduh gori,
dok joj vetar guzu polako razori.
Zvončice, ti mala seksi iskro
kad me takneš — nestane sva tama.
Letimo gde niko ne zna plan,
noć je naša, ja i ti — i Petar Pan.
Na dlanu joj svetlost drhti blago,
a on joj kaže: “Sa tobom je sve lako.”
Usne blizu, ali vreme stane,
dok se zvezde tope sa nebeske strane.
Zvončice, ti mala iskra sna,
kad me takneš — nestane sva tama.
Letimo gde niko ne zna plan,
noć je naša, ja i ti — i Petar Pan.