Ne znam kako sam mogao povrijediti
najljepšu ženu koju sam ikad sreo.
Bila si svjetlo u mojoj tami,
a ja sam to vidio — prekasno.
Ti si iskrena u svijetu punom maski,
duša s velikim srcem koje nikad ne odustaje.
Tvoja aura... nosi nešto sveto,
nešto što nisam znao razumjeti,
ali sam uvijek osjećao.
Svaki dan se boriš,
bez žalbe, bez zahtjeva.
I opet — našem djetetu daješ
sve ono što mi nikada nismo imali.
Tamo gdje sam ja pao, ti si izgradila snagu.
Tamo gdje sam bio prazan, ti si ljubav dala.
Nisi samo nevjerovatna majka –
ti si najbolja majka
baš za naše dijete.
I znam, cijelim svojim srcem:
On je siguran…
jer ima tebe.
Nosim bol zbog načina
na koji sam te povrijedio,
što te nisam vidio onakvu kakva jesi –
i kakva si uvijek bila.
Ali nosim i zahvalnost
koja je veća od svake riječi:
Hvala ti što postojiš.
Hvala ti što si ostala,
što voliš,
što si jaka –
onda kad ja nisam bio.
Uvijek ću biti ponosan na tebe.
I zauvijek zahvalan.
Emma, ti si svjetlo mog života.