Sam sebi nebitan.

Ako umrem sutra, ne zamjerajte mi.

Umrijeti ću sam i bez ljubavi.

Sad šutim i ime ti ne spominjem.

Puštam vjetru sudbine, da ko list suh u daljinu nosi me.

Sad samo šutim i ništa ne izgovaram.

Osjećam da postajem sam sebi nebitan.

Zašto tako sudbina odluči, nebo nek joj oprosti,

gdje ne stadoše naši topli poljubci.

Sad sam kao ptica slomljenih krila.

Ti zauvijek ostaješ moja Diva.

Tko ukrade sretna jutra naša?

Zar tako malo vrijedi ljubav naša?

Sjećam se toplih dodira, nježnih riječi,

Osmijeha koji mi je srce grijao.

Gdje se izgubila ta čarolija, ta strast?

Ostala je samo praznina, bol i jad.

Sad samo šutim i ništa ne izgovaram.

Osjećam da postajem sam sebi nebitan.

Zašto tako sudbina odluči, nebo nek joj oprosti,

gdje ne stadoše naši topli poljubci.

Slomljena krila, slomljeno srce,

Bez tebe život mi nema smisla, nema sreće.

Zauvijek ću te voljeti, moja Diva,

U mojim mislima, zauvijek ćeš biti živa.