Čujem da opet bježiš
i zatvaraš vrata sva
i nikoga ti ne trpiš
a i nemaš nikoga
i kriješ si lice
puno boli i nemira
i proklinješ svu samoću
tvojeg hladnog svemira
jer ti si od onih koje cvile
koje plaču i preklinju
i napamet već znaš
svaku fintu jeftinu
i znaš da se srca
samo kradu i varaju
izrugujući tako
svaku svetost nevinu
i imaš razloge
podižeš visoke zidove
dok toneš u mrak
i proklinješ svog
rođenja dan
a bludne ti misli
razara strah
bez vjere u Boga
je sve samo mrak
dok čekaš u muci
da pobjediš sebe
gubiš sve bitke
iz dana u dan
i dok tijelo ti vene
iz sata u sat
od želje suha su usta
i tvom srcu je kraj
dok čekaš sudbinu
da pošalje znak
u duši te prave
ljubavi strah
Aha
Ljubavi strah
Aha
Ljubavi strah
Aha
Ljubavi strah
Aha
Ljubavi strah