Od ljubavi

Čujem da opet bježiš

i zatvaraš vrata sva

i nikoga ti ne trpiš

a i nemaš nikoga

i kriješ si lice

puno boli i nemira

i proklinješ svu samoću

tvojeg hladnog svemira

jer ti si od onih koje cvile

koje plaču i preklinju

i napamet već znaš

svaku fintu jeftinu

i znaš da se srca

samo kradu i varaju

izrugujući tako

svaku svetost nevinu

i imaš razloge

podižeš visoke zidove

dok toneš u mrak

i proklinješ svog

rođenja dan

a bludne ti misli

razara strah

bez vjere u Boga

je sve samo mrak

dok čekaš u muci

da pobjediš sebe

gubiš sve bitke

iz dana u dan

i dok tijelo ti vene

iz sata u sat

od želje suha su usta

i tvom srcu je kraj

dok čekaš sudbinu

da pošalje znak

u duši te prave

ljubavi strah

Aha

Ljubavi strah

Aha

Ljubavi strah

Aha

Ljubavi strah

Aha

Ljubavi strah