Pus

Još osjećam tvoju ruku koja me grubo odgurnula, a ljubav smo kao vodili.

Nikad me nisi voljela.

Taj detalj mi je otkrio, toliko

o tebi. I umanjio u meni sve, što sam znao o sebi.

Uvukla si me u taj nesretni brak, bio sam naivan

i dopustio da me obuzmeš.

Bila si i previše iskusna

Sa trideset sedam, si nakon dva mjeseca braka zatrudnila.

Tablete si odbacila

Koje si dotada gutala

I odmah si dijete zanijela

Meni radost, a tebi obveza

Tako si dobila sve što si željela

Stalno si me od sebe tjerala

Moje pjesme i moji dodiri

Ništa ti nisu značili

Htjela si rodit i dijete si rodila

Nikada muža nisi voljela

Moju toplu ruku

Nisi trpjela

žena sa srcem od kamena

Sa svima dobra i uvijek društvena, prema meni u pravilu odbojna, nepotrebno

gruba, sadistična, sebična

(Chorus)

Uvijek tako realistična, smeta joj laž, a lažljivka obična, smeta joj kad netko ima darove

Da o njoj stihove napiše

Još ako i gitaru zasviram

Melodija mora bit njezina

Ne zna što je ljubav

al' zna što je ljubomora,

Uvijek tako realistična, smeta joj laž, a lažljivka obična, smeta joj kad netko ima darove

Da o njoj stihove napiše

Ne zna što je ljubav

al' zna što je ljubomora

Sve što ima u srcu je praznina

Samo pustinja

Samo pustinja

I duša malodušna

Samo izvana privlačna

A iznutra srca kamena