Iz crne zemlje, iz živog blata,
Gde mrak je kucao na moja vrata,
Dve godine duge, u lancima sna,
Dizao sam pogled sa samoga dna.
U venama pritajena kletva vreba
Gromovi tuku, nebo se cepa
To nije strah, to su preci što zovu,
Kuju mi oklop za pobedu novu!
Bilo je mraka, al' dan je svanuo,
Neman je ustao, iz pepela planuo!
Više me blato ne može dotaći,
Iz svake sam rupe izašao jači!
Čuješ li grom? To Perun seva
Sekirom svojom me oslobađa gneva
Veles mi šapuće tajne iz tmine,
Da snaga se rađa iz teške dubine!
Nisam ja sam u ovome jadu,
Slovenska krv ne da me padu!
Bilo je mraka, al' dan je svanuo
Neman je ustao, iz pepela planuo!
Više me blato ne može dotaći,
Iz svake sam rupe izašao jači!
Pogledaj ruke!!!! gvožđe što puca!!!!
To srce ratnika u grudima kuca!!!!