Mozaika

Život leti, godine mijenja,

Novi grad i veseli susreti…

Ako me pitaš šta ja želim,

Reći ću ti: nek’ tako bude vječno.

Nek’ i dalje kuca srce moje

U grudima od sunca sprženim,

Nek’ zamijeni ljutnju milošću

Vrijeme što nikad stati neće.

Sjedi malo kraj mirne ceste,

Pogledaj ljepotu oko sebe!

Zašto stalno tako brzo žuriš?

Zašto? Nikako ne shvatam…

Ah, da imam vlastitu volju,

Sjedio bih ovako dan za danom,

Gled’o u ravno, čisto polje

I noću grij’o se kraj vatre.

I slušao pjesmu ptica,

I žubor šumskog potoka.

Jer od tih kratkih trenutaka

Sastavljena je moja cijela mozaika…