[Verse]
Ulica šapće, mračne tajne krije,
svaki korak nosi priču što srce razbije.
Ona hoda, senka, miris crnog vina,
pogled siječe, duša k'o mašina.
Ćošak gde se snovi gase,
gde ljubav znači pad u bezdane klase.
Srce mi na asfaltu, prosuto k'o staklo,
zaljubljen, a znam - to je smaklo.
[Chorus]
Ulica prokleta, vodi me do kraja,
ona uzima sve, u očima joj sjaja.
Ova ljubav guta, hladna k'o beton,
ostao sam mrtav, a ona vodi tron.
[Verse 2]
Rekla mi je ime, otrov na jeziku,
ljubav k'o metak, direktno u pleksus.
Zaljubio se lud, u senku, u dim,
sve što imam, sada njeno je, svim.
Prozor zgrade škripi, vetar nosi laži,
ulica je njena, tu nema porazi.
Svetlo trepće, kao da me ruga,
a ja ležim hladan, ljubav bila duga.
[Bridge]
Zar je ovo kraj? Zar se tako pada?
Ulica zove, nema više nada.
Ona pleše sama, u ritmu noći,
a ja mrtav gledam, nikad više moći.