(Uvod)
(Tišina koju prekida samo lagani maestral. U daljini se čuje oštro "Av! Av!" seoskog tornjaka koji čuva dvor. Zatim, dubok, starački uzdah.)
Stariji glas 1: "Eee, moj sinko... zemlja je ovo. Tvrda, al' poštena."
(Vers 1)
Prve zrake sunca lome se o suhozid,
Iz komina se diže sivi dim u vid.
(Čuje se mukanje krave i meketanje: "Meee, meee")
Koze već nestrpljivo lupaju o drvena vrata,
U Docu se vrime ne miri satom od zlata.
Škripu đerma prati magareći pjev,
(Iznenadna rika magarca: "I-aa, i-aa!")
To je budilica što ne zna za gnjev.
(Vers 2)
Težak veže opanke, krsti se prid put,
Njegov dlan je k’o kora hrasta, žuljevit i krut.
(Glas starije žene iz pozadine: "Ajde, sretno ti bilo, i ne zaboravi bevandu!")
U polju se čuje motika kako kamen dotiče,
Svaki udarac staru povijest spotiče.
Njive i dolci, zeleni se truda plod,
Tu se čuva korijen, tu se pazi rod.
(Refren)
Primorski Dolac, u kruni od krša,
Di vuk zavija, a poskok se vrša.
Miris suparnika i mladoga vina,
To je moja krv, to je moja sudbina.
(Vers 3)
Pod odrinom sili starci, kosa im je siva,
Pričaju o vrimenu kad je zemlja bila živa.
Stariji glas 2: "Vidiš onu njivu? Tu je moj ćaća pšenicu sija... rukama, bome!"
(U pozadini se čuje zvuk ovaca koje prolaze: "Beee, beee" i zveket njihovih zvona – mjedi.)
Igra se suparnik, bacaju se kocke na stol,
Smijeh i psovka, to je radost i bol.
Čaša se diže, crno vino k’o krv sija,
Nema te sile da ovaj narod savija.
(Outro)
(Zvuk vjetra postaje jači. Pas ponovno zalaje u daljini.)
Primorski Dolac... ostaješ u meni.
U svakom kamenu, u svakoj sjeni.
(Magarac još jednom tiho zarika, a zatim nastaje mir.)
Stariji glas 1: "Ajmo polako... bit će kiše
