Nedo Patriot Primorski Dolac

​(Uvod)

(Tišina koju prekida samo lagani maestral. U daljini se čuje oštro "Av! Av!" seoskog tornjaka koji čuva dvor. Zatim, dubok, starački uzdah.)

Stariji glas 1: "Eee, moj sinko... zemlja je ovo. Tvrda, al' poštena."

​(Vers 1)

Prve zrake sunca lome se o suhozid,

Iz komina se diže sivi dim u vid.

(Čuje se mukanje krave i meketanje: "Meee, meee")

Koze već nestrpljivo lupaju o drvena vrata,

U Docu se vrime ne miri satom od zlata.

Škripu đerma prati magareći pjev,

(Iznenadna rika magarca: "I-aa, i-aa!")

To je budilica što ne zna za gnjev.

​(Vers 2)

Težak veže opanke, krsti se prid put,

Njegov dlan je k’o kora hrasta, žuljevit i krut.

(Glas starije žene iz pozadine: "Ajde, sretno ti bilo, i ne zaboravi bevandu!")

U polju se čuje motika kako kamen dotiče,

Svaki udarac staru povijest spotiče.

Njive i dolci, zeleni se truda plod,

Tu se čuva korijen, tu se pazi rod.

​(Refren)

Primorski Dolac, u kruni od krša,

Di vuk zavija, a poskok se vrša.

Miris suparnika i mladoga vina,

To je moja krv, to je moja sudbina.

​(Vers 3)

Pod odrinom sili starci, kosa im je siva,

Pričaju o vrimenu kad je zemlja bila živa.

Stariji glas 2: "Vidiš onu njivu? Tu je moj ćaća pšenicu sija... rukama, bome!"

(U pozadini se čuje zvuk ovaca koje prolaze: "Beee, beee" i zveket njihovih zvona – mjedi.)

Igra se suparnik, bacaju se kocke na stol,

Smijeh i psovka, to je radost i bol.

Čaša se diže, crno vino k’o krv sija,

Nema te sile da ovaj narod savija.

​(Outro)

(Zvuk vjetra postaje jači. Pas ponovno zalaje u daljini.)

Primorski Dolac... ostaješ u meni.

U svakom kamenu, u svakoj sjeni.

(Magarac još jednom tiho zarika, a zatim nastaje mir.)

Stariji glas 1: "Ajmo polako... bit će kiše