Preko veze

Ustajem rano, al’ ne zbog posla,

nego da zovem strica iz Vukovarska.

Jer diploma mi samo zid krasi,

a posao dobiju oni što znaju – "koga se hvali".

Natječaj traje, al’ svi već znaju,

tko će u uredu sjest na stolicu sjajnu.

Piše: "Tražimo stručnjaka, znanje i trud",

al’ kćer od pročelnika već pije kavu u krug.

Refren:

Veza je CV, preporuka sveta,

kad imaš rodbinu – nema ti smeta.

Ti piši molbe, šalji ih svud,

ja imam tetku u Županiji – život je čud!

Na razgovoru gledam ih pravo,

oni se smiju, meni neugodno pravo.

"Recite nešto o sebi?" – kažem ja:

"Znam tetu Maricu iz Sabora dva!"

Testovi znanja? Ma daj, ne budi lud,

prolazim jer mi je stric u HEP-u kud.

Praksu sam radio jednom na moru,

dok su drugi kopali, ja snimao storu.

Refren:

Veza je CV, papir je šala,

kad zovne kum iz Ministarstva – nema skandala.

Ti šalji biografije, gubi dane,

dok mi rođak sredi karticu za kantine strane.

I kad me pitaš: "Kako to ide?"

Kažem: "Lako, brate – kad tvoja krv svijetom vlada i k'o voda svide."

U državi znanja, sve manje znanja,

al' veze nikad ne izlaze iz zanimanja!

Outro:

Pa kad ti ne ide, ne tuguj puno,

samo nađi kuma, brata, il’ barem strinu.

Jer znanje je moć, al' veza je kruna –

u zemlji gdje natječaji pišu se – za unuka od Zrinka i Bruna!