Mojem dedi

Jos čujem kako tranzistor stari na uhu mu krči ,

sa osamdeset on jos uvijek je mogao da trći .

Njegove ruke ogromne i tople, naborano lice koje osmijeh krasi .

Često sam te slušao kako pričaš stare priče

U svakom tvojom pogovoru osjećao sam dubinu

Kad si šetao s nama, svijet je bio ljepši

Tvoje riječi zvone kao zvona što nas vode

Zauvijek mlad i duša od čovjeka nije šta je moj al takav je bio moj deda.

Kada mi je pričao stalno iste priće slušao sam i uživao cijelim svojim bićem .

Kažu svi da sve ide svojim redom

ali ja ću i dalje plakati za svojim dedom.

Kažu svi to godine su lijepe ,

ali ja ga volim kao da je dijete .

Kažu da sve ide svojim tokom

Ali moje suze ne prestaju kad se sjetim tebe

Tvoje ljubavi i mudrosti opravdanje

Zašto si morao da odeš,još uvijek se pitam?

Za uvijek mlad si u mom srcu

Duša od čovjeka, veliki i pravi

Volim te kao da si još uvijek tu

Ostao si moj heroj, moja snaga

Neka te visoko ona svjetlost vodi

Tamo gdje si želio pobjeći, tamo gore

Ali ovdje si ostao u svakom mom koraku u svakom mom dahu .

Za mene si bio i ostao poseban

Sjećat cu se koliko god sam živ svih onih šetnji i smijanja sa njim , njegove mudre rijeći zvone mi u glavi bio je običan čovijek a u stvari mudrac pravi ,a sada znam i da je napunio sto ništa manja nebi bila ova moja bol .

Zbogom deda 😞

Ovu pjesmu posvecujem svome dedi Dragoljubu . znam da si mislio pobjeći tamo negdje gore ali ovom pjesmom sam te zarobio da ostaneš samnom uvijek ovdije dolje ...