Jos čujem kako tranzistor stari na uhu mu krči ,
sa osamdeset on jos uvijek je mogao da trći .
Njegove ruke ogromne i tople, naborano lice koje osmijeh krasi .
[Verse 1]
Često sam te slušao kako pričaš stare priče
U svakom tvojom pogovoru osjećao sam dubinu
Kad si šetao s nama, svijet je bio ljepši
Tvoje riječi zvone kao zvona što nas vode
Zauvijek mlad i duša od čovjeka nije šta je moj al takav je bio moj deda.
Kada mi je pričao stalno iste priće slušao sam i uživao cijelim svojim bićem .
Kažu svi da sve ide svojim redom
ali ja ću i dalje plakati za svojim dedom.
Kažu svi to godine su lijepe ,
ali ja ga volim kao da je dijete .
[Pre-Chorus]
Kažu da sve ide svojim tokom
Ali moje suze ne prestaju kad se sjetim tebe
Tvoje ljubavi i mudrosti opravdanje
Zašto si morao da odeš,još uvijek se pitam?
[Chorus]
Za uvijek mlad si u mom srcu
Duša od čovjeka, veliki i pravi
Volim te kao da si još uvijek tu
Ostao si moj heroj, moja snaga
[Bridge]
Neka te visoko ona svjetlost vodi
Tamo gdje si želio pobjeći, tamo gore
Ali ovdje si ostao u svakom mom koraku u svakom mom dahu .
Za mene si bio i ostao poseban
Sjećat cu se koliko god sam živ svih onih šetnji i smijanja sa njim , njegove mudre rijeći zvone mi u glavi bio je običan čovijek a u stvari mudrac pravi ,a sada znam i da je napunio sto ništa manja nebi bila ova moja bol .
Zbogom deda 😞
Ovu pjesmu posvecujem svome dedi Dragoljubu . znam da si mislio pobjeći tamo negdje gore ali ovom pjesmom sam te zarobio da ostaneš samnom uvijek ovdije dolje ...