Pjesma o nama

Kad god poželim da mi budeš blizu

ponovo čitam naše poruke

sjećam se zajedničkih noći

zamišljam kako me grle tvoje ruke

Oko mene mir i duboka tama

dok pitam se šta je sa nama bilo

tišinu prekinu naše pjesme

lipa si lipa i moja vilo

Noć se spušta

dok plešu sjene

odustati ne mogu

od tebe i mene

Noć se spušta

i svuda je tama

ponovo pišem

pjesmu o nama

Noć se spušta

dok plešu sjene

odustati ne mogu

od tebe i mene

Noć se spušta

i svuda je tama

ponovo pišem

pjesmu o nama

Kada bih mogla samo još jednom

da čujem tvoj dragi glas

da osmjeh mi vratiš na lice

da ti tiho šapnem još vjerujem u nas

Gdje smo pogrješili

zar sad je kasno

dali me volis bar malo

čitaš li i ti poruke naše

dali ti je još do mene stalo

Noć se spušta

dok plešu sjene

odustati ne mogu

od tebe i mene

Noć se spušta

I svuda je tama

ponovo pišem

pjesmu o nama

Noć se spušta

dok plešu sjene

odustati ne mogu

od tebe i mene

Noć se spušta

i svuda je tama

ponovo pišem

pjesmu o nama

Tisuću pitanja odgovora nema

dok razum mi kaže stranicu okreni

ne slušam razum nego srce što šapuće

još uvjek te čekam vrati se meni

Noć se spušta

dok plešu sjene

odustati ne mogu

od tebe i mene

Noć se spušta

svuda je tama

ponovo pišem

pjesmu o nama

Noć se spušta

dok plešu sjene

odustati ne mogu

od tebe i mene

Noć se spušta

svuda je tama

ponovo pišem

pjesmu o nama.