1. strofa
Kad zatvorim oči, vidim tvoje more,
sunce što se zlatom prelijeva.
Čujem pjesmu što kroz vjekove traje,
u svakom kamenu, u svakom čovjeku.
Slavonija zlatom hrani naše snove,
Lika ponos čuva među planinama.
Velebit stoji kao vječni stražar,
dok Jadran ljubi obale Hrvatske.
Predrefren
Možeš otići na kraj svijeta,
ali jedno nikad ne nestane.
Kad te pitaju tko si i odakle dolaziš,
srce prije usana odgovori.
REFREN
Kad kažeš Hrvatska – nebo se otvara!
Tisuću srca kuca kao jedno.
Nek' cijeli svijet zapamti zauvijek,
malo nas ima, ali stojimo ponosno!
Crveno i bijelo, naša je snaga,
svaki kvadratić priča priču predaka.
Dok god postoji i jedan od nas,
živjet će ime – Hrvatska!
2. strofa
Pod ovim nebom rađaju se ljudi
što ne odustaju ni kada je najteže.
Naša snaga nikad nije bila broj,
nego srce koje se ne predaje.
Od Dunava do plavoga Jadrana,
od ravnice pa do krša i stijena.
Svaki korak nosi isti zavjet:
čuvati domovinu dok god dišemo.
Bridge
Kad zapjeva cijeli narod,
utiša se i vjetar nad planinom.
Kad se zavijori hrvatska zastava,
i more zaplješće svojim valovima.
Završni refren
Neka se nebo oboji u naše boje,
neka se zemlja zatrese od pjesme!
Crveno-bijeli ponos nosimo u krvi,
to nitko nikada ne može uzeti!
Neka se čuje preko svih granica,
nek' svijet zapamti naše ime.
Jer Hrvatska nije samo zemlja –
Hrvatska je srce koje nikad ne prestaje kucati!
Outro
I kad nas vjetrovi odnesu daleko,
uvijek se vraćamo istom svjetlu.
Jer dom nije mjesto na karti.
Dom je Hrvatska.