Put bez kraja

Put bez kraja

Na asfaltu crnom, gdje horizont gori,

čuje se tutanj — to srce motora govori.

Vjetar kroz jaknu, sloboda u plućima,

ostavljam brige negdje iza u ulicama.

Refren:

Jer motor nije samo čelik i brzina,

to je osjećaj kad pobjegneš iz tišina.

To je put koji nikad nema kraj,

gdje si svoj, gdje si slobodan — znaj.

Farovi sijeku noć kao munje tihe,

gradovi prolaze, ostaju samo slike.

Ruke na volanu, gas do kraja stisnut,

svijet je moj dok je motor pokrenut.

Refren:

Jer motor nije samo čelik i brzina,

to je osjećaj kad pobjegneš iz tišina.

To je put koji nikad nema kraj,

gdje si svoj, gdje si slobodan — znaj.

Krivine me zovu kao stari drugovi,

svaka cesta priča, svaki trag su snovi.

Nema mape, nema pravila tu,

samo ja i mašina u beskrajnom snu.

Refren:

Jer motor nije samo čelik i brzina,

to je osjećaj kad pobjegneš iz tišina.

To je put koji nikad nema kraj,

gdje si svoj, gdje si slobodan — znaj.

Kad svane zora i umori me put,

stanem na trenutak — al’ srce hoće još krug.

Jer jednom kad osjetiš taj let kroz noć,

znaš da bez toga više ne možeš proć’.

Refren:

Jer motor nije samo čelik i brzina,

to je osjećaj kad pobjegneš iz tišina.

To je put koji nikad nema kraj,

gdje si svoj, gdje si slobodan — znaj.