Put bez kraja

Put bez kraja

Na asfaltu crnom, gdje horizont gori,
čuje se tutanj — to srce motora govori.
Vjetar kroz jaknu, sloboda u plućima,
ostavljam brige negdje iza u ulicama.

Refren:
Jer motor nije samo čelik i brzina,
to je osjećaj kad pobjegneš iz tišina.
To je put koji nikad nema kraj,
gdje si svoj, gdje si slobodan — znaj.

Farovi sijeku noć kao munje tihe,
gradovi prolaze, ostaju samo slike.
Ruke na volanu, gas do kraja stisnut,
svijet je moj dok je motor pokrenut.

Refren:
Jer motor nije samo čelik i brzina,
to je osjećaj kad pobjegneš iz tišina.
To je put koji nikad nema kraj,
gdje si svoj, gdje si slobodan — znaj.

Krivine me zovu kao stari drugovi,
svaka cesta priča, svaki trag su snovi.
Nema mape, nema pravila tu,
samo ja i mašina u beskrajnom snu.

Refren:
Jer motor nije samo čelik i brzina,
to je osjećaj kad pobjegneš iz tišina.
To je put koji nikad nema kraj,
gdje si svoj, gdje si slobodan — znaj.

Kad svane zora i umori me put,
stanem na trenutak — al’ srce hoće još krug.
Jer jednom kad osjetiš taj let kroz noć,
znaš da bez toga više ne možeš proć’.

Refren:
Jer motor nije samo čelik i brzina,
to je osjećaj kad pobjegneš iz tišina.
To je put koji nikad nema kraj,
gdje si svoj, gdje si slobodan — znaj.

rock, male