Ljubav

Od sedme godine onog vijeka,

kad te srce prepoznalo,

tekla je ljubav k’o mutna rijeka,

dok se u mirno more nije zlilo.

Lidijana, živote moj i srećo,

volim te ludo, k’o onog dana,

moje je srce od svijeta veće,

jer ti si mu jedina nasmijana.

Osmero djece, osam dragulja,

u našem domu pjesmu pišu,

četiri kćeri, k’o četiri pupoljka,

i četiri sina što na mene mirišu.

Lidijana, živote moj i srećo,

volim te ludo, k’o onog dana,

moje je srce od svijeta veće,

jer ti si mu jedina nasmijana.

Lomile nas oluje i teški dani,

sudbina znala je da nas truje,

al’ ostali su ožiljci na strani,

dok naša ljubav i sad odjekuje.

Lidijana, živote moj i srećo,

volim te ludo, k’o onog dana,

moje je srce od svijeta veće,

jer ti si mu jedina nasmijana.

Do zadnjeg daha, do kraja puta,

uz tebe stojim, ponosan i jak,

moja si mirna i topla ruta,

moje si sunce i moj svetionik kroz mrak.