**Strofa 1**
Nosila si više nego što si smjela,
život te lomio, a ti si šutjela.
Kad sam bila mala, bilo je teško sve,
ponekad si bol kroz suze dala meni.
Ali ja sam znala, i tad i sad,
da si me voljela – na svoj način, mama.
**Pre-refren**
Vrijeme je prošlo, ja sam porasla,
tek tada sam te stvarno upoznala.
**Refren**
Mama, bojim se da blijedi tvoj glas,
ne znam više kako se smiješ baš.
Šest je godina kako te nema tu,
al’ u mom srcu – još si tuuuuu.
---
**Strofa 2**
Kad sam se udala, bile smo bliže,
tvoje riječi sad bole najtiše.
Savjete tvoje tražim u mraku,
nema te više da me vratiš na pravu.
Bila si blaga, bila si sva,
majka kakvu samo Bog zna.
**Pre-refren 2**
A onda bolnica, hladan dan,
jedna greška – i srušio se san.
**Refren**
Mama, mislila sam tad na tebe,
kako duša shvati da tijela nema.
Ja sam bila zadnja kraj tvog sna,
držala sam ljubav umjesto snaaa.
---
**Most (typisch Balkan – stark, emotional)**
Dvadeset sedmi februar,
stajala sam sama – bez pitanja.
Pod staklom neba, snijeg je pao,
u tom trenu – svijet je stao.
---
**Strofa 3**
Kad smo se vratili, bila si hladna,
brat te poljubi – ja skupim snaga.
Rekla sam sebi: ako on smije tad,
i ja ću, mama, posljednji put sad.
---
**Završni refren (stärker, höher gesungen)**
Mama, ne dam te zaboravu,
ne dam te vremenu ni danu.
Dok ja dišem – ime si ti,
dok ja volim – živiš u meni.
Kad god u februaru snijeg padne s neba,
znam da me gledaš…
i da me čuvaš – mama.
**Outro (leise)**
Snijeg je pao…
a ti si ostala.
---