(Verse 1)
Ja sam stajao prvi kad tama se slila,
kad je buka i prijetnja kroz ulice bila,
iza mene su stajali glasovi mali,
moja braća i sestre, u strahu su stali.
Nisam birao borbe, ni dane ni sate,
ali sam primao udarce, šutnje i batine teške na rate,
svaki korak je bio ko led što se lomi,
ali sam učio: hrabrost u tišini se gromi.
Nisam bio bez straha, on u meni živi,
ali sam znao da netko iza mene krivi,
pa sam zube pokazao kad je trebalo stati,
jer poštovanje dolazi kad ne prestaneš trajati.
(Pre-Chorus)
Ako padneš, ustani, to nije kraj,
ako drhtiš, priznaj - i dalje si taj,
što čuva, što brani, što srcem se vodi,
jer snaga je ona što iz boli se rodi.
(Chorus)
Budi štit kad možeš, kad srce te zove,
ali potraži pomoć kad oluje su nove,
nije sramota reći: "Hej, meni je teško",
to je hrabrost - ne slabost - to nosi se muško i žensko.
Svi smo krv i meso, svi isti pod kožom,
neka istina glasno odjekne kroz moždane lože,
obrambeni sustav nije samo snaga,
to je ljubav što štiti - i nikad ne slaba.
(Verse 2)
U školskim hodnicima, na ulici sivoj,
gdje pogledi režu i smijeh nije živ,
tu se rađaju borbe bez pravog razloga,
tu se srce testira bez ikakvog loga.
Znam da neki ne mogu stati kao stijena,
strah ih stegne, duša ostane slomljena,
i to je u redu, ne moraš biti jak,
jer i najveći borac ponekad je krhak.
Ako te netko gura, udara ili vrijeđa,
ili doma se bijes bez razloga slijeda,
reci nekome glasno, ne nosi to sam,
jer svaka rana tiša - postaje veći plam.
(Pre-Chorus)
I kad glas ti zadrhti, nek se ipak čuje,
jer istina liječi i najdublje struje,
nisi sam u toj priči, ni sada ni tad,
ima ruka što čeka da te digne iznad.
(Chorus)
Budi štit kad možeš, kad srce te zove,
ali potraži pomoć kad oluje su nove,
nije sramota reći: "Hej, meni je teško" ,
to je hrabrost - ne slabost - to nosi se muško i žensko.
Svi smo krv i meso, svi isti pod kožom,
neka istina glasno odjekne kroz moždane lože,
obrambeni sustav nije samo snaga,
to je ljubav što štiti - i nikad ne slaba.
(Bridge)
Ako te okruže jači, i misliš da nemaš put,
zapamti: i mali zna biti oluja i krut,
svatko ima točku gdje ravnoteža puca,
ali pamet i hrabrost nek vode - ne samo ruka.
Ne pišem bajke, već ono što sam živio,
što sam vidio, čuo i s drugima dijelio,
životi su slični - i teški i laki,
ali svi nosimo bitke, u tišini jednaki.
(Verse 3)
Biti štit nije lako, to breme je teško,
ali ne moraš sam, nije to pravilo vječno,
ako ne možeš branit', to nije ti krivnja,
već znak da je vrijeme da potražiš sidra.
Jer snaga je i kad priznaš da trebaš ruku,
kad iz tame napraviš prema svjetlu buku,
kad kažeš: "Dosta je", i okreneš smjer,
to je pobjeda tiha - ali vrijedi kao svemir.
(Final Chorus)
Budi štit kad možeš, ali čuvaj i sebe,
jer i štit kad pukne - netko ga treba,
nije sramota stati i tražiti spas,
to je borba za život - to je pravi glas.
Svi smo krv i meso, svi isti u srži,
nek nas istina vodi, nek nas nada drži,
I kad si najmanji, plamen si što prži.
GhostInk_CRO