Avioni od papira 6

u nekom davnom vremenu

kad sam bio dijete

volio sam često biti

na balkonu

od papira sam

radio rakete,

avione i sve što

leti daleko od mene

Trebao je bog makar djeci

dati krila, da letimo nebom

klizimo sred oblaka i visina!

kako to da čovjek nema krila?

djeca bi makar trebala imati krila!

nije me život mazio nikad

često sam bio bolestan i sam

majka je moja bila uz mene

bdila nada-mnom noć i dan

sanjao bih noću

da letim daleko

trčao bih brzo

dok ne poletim u zrak

I evo letim iznad oblaka

I vidim zvijezde

o kako je život na zemlji

dosadan

Trebao je bog makar djeci

dati krila, da letimo nebom

sred zvjezdanih visina!

kako to da čovjek nema krila?

Kako to?

Zar ne?

Stojim i danas na balkonu

izmučen, umoran i bolestan

Pravim avione od papira

I s njima letim u božji san

I uskoro krećem

na posljednji let

ostavljam za sobom

ovaj svijet

I uskoro krećem na

Posljednji let

Letim zauvijek!

Da letim zauvijek!

Trebao je bog makar djeci

dati krila, da letimo nebom

sred zvjezdanih visina!

kako to da čovjek nema krila?

makar bi djeca trebala imati krila!

i evo letim

i predivno je!

i više nikad

ne vračam se!

i evo letim

i vrijedilo je!

ljubiti krista

i dobiti krila

i dobiti krila

zauvijek