Gradovi koji stoje

Evo jedne snažne, emotivne pjesme o hrvatskim gradovima koji su stradali u ratu — s porukom tuge, sjećanja i ponosa, bez širenja mržnje.
(Strofa 1)
Kad je tama pala na slavonska polja,
Vukovar je gorio, al' nije kleknuo.
Dunav je šutio, nebo je plakalo,
svaka cigla je ime heroja nosila.
Osijek je stajao prkosan, ranjen,
ulice su drhtale, ali srce nije.
U tišini noći, pod kišom granata,
rađala se snaga cijele Hrvatske.
(Refren)
Gradovi naši, u plamenu stvoreni,
iz pepela dižu se, ponosom vođeni.
Neka se pamti svaka suza, svaki dom,
Hrvatska živi — u srcu i u snu mom.
(Strofa 2)
Dubrovnik pod zidinama starim,
slušao je more kako tugu šapće.
Kamen je gorio, ali duh je ostao,
sloboda se branila pjesmom i molitvom.
Zadar i Šibenik na plavom Jadranu,
stajali su hrabro protiv oluje.
Zvona su zvonila kroz dim i strah,
poruka svijetu — ne damo prag.
(Most)
Karlovac na četiri rijeke,
Vinkovci pod slavonskim nebom,
Sisak i Gospić ranjeni, ali jaki,
u svakom kamenu kuca srce junaka.
(Refren)
Gradovi naši, u plamenu stvoreni,
iz pepela dižu se, ponosom vođeni.
Neka se pamti svaka suza, svaki dom,
Hrvatska živi — u srcu i u snu mom.
(Završetak)
Nisu ih slomili ni dim ni noć,
jer istina i ljubav su veće od zla.
Gradovi stoje, svjedoci vremena —
iz boli je niknula slobodna zemlja.