[INTRO]
O da , sada slušajte šta su bile devedesete ta predivna vremena našeg djetinjstva .
Vrijeme kada je vjetar pomagao da podignemo zmajeve , u to vrijeme smo gradili
dvorce u samo jednom danu , nogometna igrališta na svakom koraku.
Bili smo pirati bez mora i brodova
Mi smo bili djeca devedesetih
[VERSE 1 ]
Išli smo iz škole u park s ogrebanim nogama , putem se nahranili breskvama i zelenim šljivama .
Mjenjali se za sličice, tapkali se, pa kući da zaigramo Nintendo ili Sega igrice.
[Pre Chorus]
Bili smo Hipsteri, a da to nismo znali, velike cvike, široke hlače , a na glavama šilterice sportskih klubova .
Bio sam tamo, jeste li bili vi?
[Chorus]
Mi smo djeca devedesetih – sjećaš li se ti?
Bez interneta, al’ puni energije svi
Igrali smo se vani dok ne padne mrak,
To su bili dani – i nema ih nazad
[Verse 2]
Sa novcem za hranu smo kupovali Bravo novine i Cro Army čokoladice.
Igrali smo pikule kod ulaza u škole .
Bio sam tamo, jeste li bili vi?
A glazba je dolazila na Cedeima ili kasetama, ljubavna pisma još uvijek na komadima papira.
Hoćeš li izaći sa mnom? Da, ne, možda bili su odgovori tad.
Najbolji sladoled bio je u Trici na našem trgu u to vrijeme kugla za kunu.
[Pre-Chorus]
Najgori dan bio je kada nas je napustio Dražen , svi se sjećamo točno gdje smo bili tad , ali osmijeh na lice su nam vratili naši ratnici koji su u ta vremena za dom spremni bili !
[Chorus]
Mi smo djeca devedesetih – sjećaš li se ti?
Bez interneta, al’ puni energije svi
Igrali smo se vani dok ne padne mrak,
To su bili dani – i nema ih nazad
Mi smo djeca devedesetih i znamo šta je život , šta je igra , šta je radost ,znamo šta prijateljstvo bez granica !
[Versus 3 ]
Skakali smo s kauča na kauč igrali nogomet u našim sobama , na komadiću livade ma gdje god bi stigli igrali bi nogomet i sretni bili.
A igranje Fife na starom kompjuteru bio je vrhunac dana, bio si faca kad bi zabio gol.
Čitali smo Alan Forda , Zagora.
Pridružili se Asterixu u borbi protiv Galije
Bio sam tamo, jesi li bio ti?
[Bridge]
Nije bilo facebooka ni ostalih sranja , slali smo si poruke preko prijatelja ili pisama. Čekali smo jutra kako bi se družili , odlazili na rijeku Odru ,kupali se , ako bude sreće i ljubav pronašli .
Na večer se družili na nasipu tamo stjecali ljubavi prve .
Ponekad bi skupili koju kunu pa si Pice naručili.
Nismo tada znali šta je Wolt ili Uber nego samo nazvati pet ,četri , sedam , jedan , tri , šest kažeš "jednu mješanu na nasip u Celjakovu molim".
Bili su to sretni dani bez pametnih telefona,instagrama i tik-toka.
[Zavrsetak]
Danas sve je brzo, sve je online svijet,
Ali nema tog ekrana koji može vratit’ taj let
Nema tog story-ja, nema tog “like”,
Koji može zamijenit’ naš pravi “hype”
To su bila vremena – ne vraćaju se više,
Al’ žive u nama, u svakom starom stihu tiše
I zato kad čuješ ovu pjesmu – samo zastani na tren,
Jer bili smo klinci… al’ živjeli smo kao kraljevi tad, ne?
Mi smo djeca devedesetih – to ostaje zauvijek,
Nije trend, nije faza – to je naš cijeli svijet.