Mi smo djeca devedesetih ! Trap

O da , sada slušajte šta su bile devedesete ta predivna vremena našeg djetinjstva .

Vrijeme kada je vjetar pomagao da podignemo zmajeve , u to vrijeme smo gradili

dvorce u samo jednom danu , nogometna igrališta na svakom koraku.

Bili smo pirati bez mora i brodova

Mi smo bili djeca devedesetih

Išli smo iz škole u park s ogrebanim nogama , putem se nahranili breskvama i zelenim šljivama .

Mjenjali se za sličice, tapkali se, pa kući da zaigramo Nintendo ili Sega igrice.

Bili smo Hipsteri, a da to nismo znali, velike cvike, široke hlače , a na glavama šilterice sportskih klubova .

Bio sam tamo, jeste li bili vi?

Mi smo djeca devedesetih – sjećaš li se ti?

Bez interneta, al’ puni energije svi

Igrali smo se vani dok ne padne mrak,

To su bili dani – i nema ih nazad

Sa novcem za hranu smo kupovali Bravo novine i Cro Army čokoladice.

Igrali smo pikule kod ulaza u škole .

Bio sam tamo, jeste li bili vi?

A glazba je dolazila na Cedeima ili kasetama, ljubavna pisma još uvijek na komadima papira.

Hoćeš li izaći sa mnom? Da, ne, možda bili su odgovori tad.

Najbolji sladoled bio je u Trici na našem trgu u to vrijeme kugla za kunu.

Najgori dan bio je kada nas je napustio Dražen , svi se sjećamo točno gdje smo bili tad , ali osmijeh na lice su nam vratili naši ratnici koji su u ta vremena za dom spremni bili !

Mi smo djeca devedesetih – sjećaš li se ti?

Bez interneta, al’ puni energije svi

Igrali smo se vani dok ne padne mrak,

To su bili dani – i nema ih nazad

Mi smo djeca devedesetih i znamo šta je život , šta je igra , šta je radost ,znamo šta prijateljstvo bez granica !

Skakali smo s kauča na kauč igrali nogomet u našim sobama , na komadiću livade ma gdje god bi stigli igrali bi nogomet i sretni bili.

A igranje Fife na starom kompjuteru bio je vrhunac dana, bio si faca kad bi zabio gol.

Čitali smo Alan Forda , Zagora.

Pridružili se Asterixu u borbi protiv Galije

Bio sam tamo, jesi li bio ti?

Nije bilo facebooka ni ostalih sranja , slali smo si poruke preko prijatelja ili pisama. Čekali smo jutra kako bi se družili , odlazili na rijeku Odru ,kupali se , ako bude sreće i ljubav pronašli .

Na večer se družili na nasipu tamo stjecali ljubavi prve .

Ponekad bi skupili koju kunu pa si Pice naručili.

Nismo tada znali šta je Wolt ili Uber nego samo nazvati pet ,četri , sedam , jedan , tri , šest kažeš "jednu mješanu na nasip u Celjakovu molim".

Bili su to sretni dani bez pametnih telefona,instagrama i tik-toka.

Danas sve je brzo, sve je online svijet,

Ali nema tog ekrana koji može vratit’ taj let

Nema tog story-ja, nema tog “like”,

Koji može zamijenit’ naš pravi “hype”

To su bila vremena – ne vraćaju se više,

Al’ žive u nama, u svakom starom stihu tiše

I zato kad čuješ ovu pjesmu – samo zastani na tren,

Jer bili smo klinci… al’ živjeli smo kao kraljevi tad, ne?

Mi smo djeca devedesetih – to ostaje zauvijek,

Nije trend, nije faza – to je naš cijeli svijet.