Zavoleh jedno devojče,
od malena pa do velika,
dođe vreme da je uzmem, oj aman, aman,
al' devojče teško se razbole.
Ja pođoh da je vidim,
a ona mi želju kaza:
usred zime belo grožđe, oj aman, aman,
usred leta žutu dunju.
Ja odoh u čaršiju
da joj tražim želju njenu,
usred zime belo grožđe, oj aman, aman,
usred leta žutu dunju.
Kad se vratih iz čaršije,
sretoh momu na nosilima,
dvesta dajem – spustite je, oj aman, aman,
trista dajem – da je vidim.