Volim Te, Borim se!

​Ponekad si težak, gledaš samo sebe,

I riječi ti zapnu, ne znaš reći sve,

Al' srce te moje i takvoga treba,

Jer iza te šutnje znam da voliš me.

​Mnogi su htjeli da ne bude nas,

Tvoji su dizali zidove i buru,

Al' nisu znali da ljubav je spas,

Da ne damo nikom ovu našu turu.

​Jer svemir je znao, zapisao davno,

Da sudbina veže baš tebe i mene,

I sve što je bilo, sad više nije glavno,

Pobjednici mi smo, unatoč svemu, bez cijene.

​Sad imamo mir, ključ i stan svoj,

Slobodu o kojoj smo sanjali u noći,

Sretno Valentinovo, jedini moj,

Zajedno ćemo kroz sve dalje proći

Znam, nisi savršen.

Ali nisam ni ja.

Kralj i Kraljica.

Mjesec nas prati.

Ha, ha, ha, ha.

Ponekad misliš samo na sebe,

a ono "volim te" ti teško prelazi preko usana,

kao da se bojiš da ćeš time postati ranjiv.

Ali ja te čitam.

Vidim ljubav u onome što ne izgovoriš.

Pokušali su nas rastaviti, sjećaš se?

Tvoji su vukli na svoju stranu,

mislili su da je njihova riječ jača od naše.

Ali nisu računali na nas.

Nisu znali da je svemir već odlučio.

Danas, dok gledam ovaj naš stan,

naš mir i našu slobodu,

znam da je vrijedilo svake borbe.

Naša je tvrđava neosvojiva.

Brak nije bajka, brak je borba,

a mi smo u toj borbi pobijedili.

Volim te, baš takvog kakav jesi