Kada će doći kraj,
kraj svih problema…
I stres taj — kada izlaza nema.
Plaća mala, u jednu ruku stala,
žena mi u depru pala,
a nisam ni ja ništa bolji, ja bi stroj,
ali moja jadna plaća mala.
Vata-me-de-pre-si-ja,
Re-ce-si-ja-me-ši-ša,
Pa-re-bje-že-od-me-ne,
Br-zi-nom ka-o ka-da-pa-da ki-ša!
Žena se od mene rastala,
i opet kažem: “jebiga”.
Sa drugim se sastala,
i opet kažem: “jebiga”.
Ne ide bez briga, ova recesija,
jebiga… jebiga.
Vata-me-de-pre-si-ja,
Re-ce-si-ja-me-ši-ša,
Pa-re-bje-že-od-me-ne,
Br-zi-nom ka-o ka-da-pa-da ki-ša!