Untitled

U mehani, ispod brijega,

gore svijeće kao snovi,

Marko starac vino pije,

Šute usne grlo slovi.

Tri mu sina, tri,sokola al čini se mladom Luki krila da su oronula,, perje kao puno tuge ,a kosti mu pune bola.

Ranom zorom kraj ognjišta sjediiii,

posivio ko pepeo bio, a sad žutiii

Kao zemlja toga dana, kao raka iskopana,

a i gavran crna ptica kruži iznad tih ubica,

Nije Mara otrovana nego sabljom probodena, nosila je moje dijete trebala je bit' mi žena.

Kad se sjeti toga dana,

Opet mu se pamet muti, duša hoće progovorit a on bira da zaćuti

Kad se sjeti toga dana,

Opet mu se pamet muti, duša hoće progovoriti a on bira, rađe da se ćuti

Sada Mara u dnu duše iz dna srca progovara,

Hajde Luka lakše će ti bitiiii ,reci šta si tog dana ti vidjeo ,moooj viteže sitiiii

A kad vjetar s brda dune,

i kad zvono zatreperi,

kažu ljudi: Luka zove,

Maru mrtvu — u večeri.